Djelatnici Osnovne škole Bartula Kašića oprostili su se od dviju dragih kolegica koje odlaze u zasluženu mirovinu – Milke Brković, dugogodišnje spremačice, i Slavke Oštrić, profesorice tehničke kulture u srijedu, 20. kolovoza 2025. godine.

Tom prilikom ravnateljica škole, Katica Skukan, uputila je kolegicama prigodne riječi zahvale u ime svih djelatnika te im uručila cvijeće i poklone. U ime kolega, umirovljenicama  se obratila Jolida Klarić.

„Svaki čovjek ima svoje poslanje, svoju posebnu zadaću, nitko nije prekobrojan, nitko nije uzaludan i svatko mora pokušati spoznati što je njegov životni poziv i na koji će način najbolje odgovoriti tom pozivu“ – ove riječi posebno nam odzvanjaju danas, kada se opraštamo od dviju naših dragih kolegica koje odlaze u zasluženu mirovinu.

One su svoj poziv pronašle u služenju drugima – ponajprije mnogobrojnim učenicima naše škole.

U nadahnutoj poruci naglašeno je kako je Milka Brković u Područnoj školi Bokanjac godinama predano brinula da škola bude uredna i topla za svakog učenika, učitelja i roditelja. Opisana je kao „dobri duh škole“ – uvijek spremna pomoći i misliti na one sitnice koje čine svakodnevicu ljepšom.

Profesorica Slavka Oštrić, pak, svoje je znanje i iskustvo dijelila u matičnoj školi, prenoseći mnogim generacijama vještine tehničke kulture s kojima je postizala brojne nagrade na različitim natjecanjima. Uz to, bila je poznata po svojoj vedrini, mudrim izrekama i pjesničkom duhu.

U zahvali kolega istaknuto je kako se njihova snaga i predanost očituju upravo u „malim stvarima učinjenima s puno ljubavi“, što je ostavilo dubok trag u srcima učenika i djelatnika.

Posebnu notu svečanosti donijele su naše raspjevane djelatnice škole Ana Lisica, Marija Ledenko i Dajana Burić koje su uz pratnju na gitari Mate Olića, otpjevale prigodnu pjesmu „Pamtim samo sretne dane“.

Na kraju se u ime umirovljenika prisutnima obratila profesorica Slavka Oštrić, uputivši ohrabrujuće riječi, zaželjevši uspješan i plodonosan rad te pozvala prisutne na zajedničko druženje.

U ime cijele školske zajednice, upućene su im riječi zahvalnosti za sve godine rada, strpljenja, osmijehe i toplinu koje su nesebično davale, uz želju da u novom životnom poglavlju – mirovini – pronađu nove izvore radosti i mirne dane za pamćenje.

Drage Milka i Slavka, hvala vam na svemu i sretno u mirovini!